Zovem se Sulejman Lekperić i profesor sam Geografije u Osnovnoj školi “Džemaludin Čaušević” u Sarajevu. Kao dugogodišnji nastavnik i trenutno voditelj Geografsko - historijsko - novinarske igraonice/sekcije, uočio sam grupu učenika osmog razreda kojima knjiga i udžbenik nisu “najbolji drug”, ali ipak vole svoju školu.
Novi učenici na sekciji
Kod većine opisanih učenika nivo usvojenog znanja ne zadovoljava trenutne zahtjeve gradiva, a također je odziv takvih učenika izuzetno mali i na organizovanu dodatnu, dopunsku nastavu te časove slobodnih aktivnosti koje se organizuju u školi. Oni su puni energije, mjesto ih ne drži, i rado svoju ljubav prema školskim aktivnostima iskazuju odazivanjem na sportska takmičenja i akcije koje se povremeno organizuju na uređenju školskog dvorišta. Pokušao sam ih animirati da se aktivno uključe u rad školske sekcije čiji sam voditelj. Na narednom okupljanju članova sekcije došli su i neki od njih. Mnogo učenika dolazi na sekciju inače, a dolakom ove grupe postalo je nemoguće raditi u jednoj grupi; napravili smo manje skupine prema interesovanju i afinitetu učenika. Novopridošlim članovima sam predložio da u školskom dvorištu izgradimo “fontanu – sunčev sat” koju bismo svečano otvorili za Dan škole. Učenici su prihvatili ideju i motivirali me da u svojoj zamisli istrajem do kraja.
Svečano otvorenje
Cilj mi je bio da što veći broj takvih učenika pokuša promijeniti svijest i shvate značaj uključivanja na organizovanu dodatnu, dopunsku nastavu i časove slobodnih aktivnosti u školi, pomoći im u savladavanju nastavnih sadržaja i iz drugih nastavnih predmeta kao i u sticanju preduslova za korištenje naučenog u daljem školovanju i životu. Tokom školske godine ti učenici su izrađivali “fontanu – sunčev sat”, radili su i birali likovna idejna rješenja, ponovili zaboravljeno gradivo geografije, fizike, matematike i odabirali natpis koji će biti ispisan na fontani “Izgubljeno vrijeme nikad nije pronađeno ponovo”. “Fontanu-sunčev sat” na svečanosti povodom Dana škole pokrenule su učenica generacije Amina Salčin i direktorica škole Haša Albinović. U realizaciji ove ideje često sam se konsultovao i s drugim nastavnim osobljem (nastavnicima tehničkog odgoja, likovne kulture, matematike itd.) direktoricom, stručnom službom škole, a veliku tehničku podršku u radu imali smo od domara škole. Aktivnosti i nestrpljenje “kako će sve to izgledati” na kraju su urodile plodom, jer “sunčev sat” je izazvao veliku pažnju i kod ostalih učenika škole. Učenici koji su bili u
fokusu ovog projekta završili su razred s pozitivnim ocjenama.
