Moje ime je Danka Krsmanović i profesor sam razredne nastave u JU OŠ „Sveti Sava“ u Foči. U školskoj 2015/2016. godini vodila sam odjeljenje III1 i ekološku sekciju u nižim razredima.

U svom dosadašnjem osmogodišnjem radu sa učenicima primijetila sam da oni često nisu mnogo zainteresovani za čitanje lijepe književnosti, posebno poezije, te da svoje slobodno vrijeme, nažalost, provode gledajući nekvalitetan televizijski program i da sve više vremena troše na čitanje nepotrebnih i neprimjerenih sadržaja na internetu. Čitanje lijepe književnosti im sve više predstavlja opterećenje i sem obavezne školske lektire većina djece ne čita ništa drugo.
Uključivši se u realizaciju projekta “Nastavničko vođstvo” došla sam na ideju da se pozabavim baš ovim problemom. Svojim razvojnim projektom željela sam da podstaknem učenike da svojevoljno čitaju umjetničku poeziju i prozu i da kod njih razvijem ljubav prema čitanju, da shvate da vrijeme koje provedu u čitanju neke knjige nije bačeno i uzaludno potrošeno, već da na taj način razvijaju svoju maštu, bogate svoj rječnik, nalaze odgovore na mnogobrojna pitanja i dolaze do novih saznanja. Željela sam da učenici shvate ljepotu pisane riječi i da svojevoljno odlaze u biblioteku, a ne da im odlazak u taj hram znanja predstavlja opterećenje i neprijatnu obavezu.
Razgovarajući sa djecom i njihovim roditeljima o tome koliko vremena provode čitajući i koliko često odlaze u biblioteku, došla sam do saznanja da je to izuzetno rijetko. Onda sam odlučila da posjetimo školsku i gradsku biblioteku kako bih učenicima približila svijet knjiga i književnosti. Odlazak u školsku, a posebno gradsku biblioteku i razgovor sa ljubaznim bibliotekarkama o tome koliko je čitanje korisno za njih motivisao je učenike da već taj dan uzmu neku knjigu. U biblioteci smo saznali mnogo lijepih stvari o poslu bibliotekara i već tad smo došli na ideju da sami u našoj učionici oformimo našu učioničku biblioteku. Zajedno smo napravili dogovor da svako od učenika donese bar jednu knjigu od kuće. Već naredni dan smo napravili kartone za svaku knjigu i napravili dogovor da svaki dan u odjeljenju imamo po dva bibliotekara koji bi uredno evidentirali na kartonu ko je donio knjigu, ko je uzeo knjigu na čitanje i kad ju je vratio. Na taj način smo postali i mali bibliotekari i shvatili vrijednost i značaj tog poziva. Za samo sedam dana uspjeli smo da sakupimo čak 87 knjiga. Učenici su uzimali knjige, čitali, vraćali, prepričavali između sebe događaje i priče. Tako su se veliki i mali odmori pretvorili u pravo uživanje, analizirale su se priče, recitovale pjesme, uzimale i vraćale knjige, a učenici su se zainteresovali i za živote pojedinih pisaca. Da sam na dobrom putu ka ostvarenju svog cilja shvatila sam prilikom razgovora sa roditeljima svojih učenika. Oni su mi priznali da djeca otkad imaju biblioteku u učionici, kući mnogo više čitaju što se roditeljima izuzetno dopalo.
Kako bismo izvršili uticaj i na lokalnu zajednicu, te promovisali prave vrijednosti na kojima bi trebalo da se temelji svako društvo, došli smo na ideju da školsko dvorište ukrasimo tablama sa stihovima i citatima domaćih i svjetskih mislilaca. Od recikliranog materijala (starih klupa) uz pomoć školskih domara, napravili smo petnaest tabli. Table smo ofarbali, zajedno izabrali citate o djeci, životu, sreći i sl. i ispisali ih. Sa dolaskom lijepih proljećnih dana, table smo postavili u dvorište naše škole i omogućili prolaznicima i šetačima da prilikom šetnje pročitaju neku lijepu poruku.
Posebno smo uživali gledajući kroz prozor naše učionice kako ljudi zastaju, čitaju citate i oduševljavaju se našom idejom. To nam bio vjetar u leđa i motivisalo učenike da još više i češće uzimaju knjige i kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme. Učenici su svojim roditeljima, ostalim članovima porodice, prijateljima i poznanicima pokazivali table i sa ponosom govorili kako je to djelo njihovih ruku i ruku njihovih drugova iz razreda. Ova aktivnost je kod svakog učenika značajno doprinijela razvijanju osjećanja pripadnosti odjeljenju i školi, što je itekako uticalo na doživljaj škole kao druge kuće koji se, čini mi se javio kod većine učenika. Osim toga, tokom potrage za adekvatnim citatima učenici su pročitali obilje mudrih misli, o svakoj razmislili i procijenili koje im najviše odgovaraju za ispisivanje na tablama, te su na taj način vježbali kritičko mišljenje, a razmišljali i o životnim porukama koje su pronalazili u navedenim materijalima.
Koliko pisana riječ može biti zanimljiva uvidjeli smo organizujući lutkarsku predstavu „Kese i teg“ gdje su učenici na času likovne kulture napravili lutke i izveli predstavu, a na kraju školske godine kroz pjesmu i recitaciju, zajedno sa učenicima četvrtog razreda i njihovom učiteljicom Verom Dostić napravili smo kolažni program i na taj način prisjetili se života i rada našeg velikog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja. Pjevali smo, svirali, recitovali poeziju našeg velikana, a sve to u ljetnoj učionici naše škole. Ono što me posebno obradovalo je njihov komentar da će im taj dan i taj čas uvijek ostati u najljepšem sjećanju. I tako, naša biblioteka, i ideja rođena u ovom projektu ostaće i u narednim razredima, četvrtom i petom, što meni kao učitelju daje znak da ću ostvariti svoj cilj.
Posebnu zahvalnost za rezultate mog razvojnog projekta dugujem učiteljicama Veri Dostić, Sandri Likić i Jeleni Perišić koje su mi svojim idejama pomagale i poklonile nekolicinu knjiga i na taj način obogatile našu biblioteku. Zahvalna sam i našim vođama, Katarini Grujičić-Dostić i Dušku Krsmanoviću koji su me motivisali i uveli u ovaj projekat i koji su za nas uvijek bili dostupni, imali strpljenja i razumijevanja i zahvaljujući njima sam svoje ideje uspjela da realizujem.
Ovim projektom uspjela sam da ostvarim uticaj na djecu jer sam kod njih uspjela da razvijem ljubav prema knjigama i pisanoj riječi da bolje savladaju tehniku čitanja, na kolege kojima se ideja dopala, na roditelje jer su shvatili koliko je bitno da dijete kvalitetno provodi svoje slobodno vrijeme, na okolinu jer šetajući stazama pored naše škole mogu da pročitaju lijepe citate o pravim vrijednostima na kojima bi trebalo da se temelji svako društvo.
Promjene koje je izazvao ovaj projekat kod mene brojne su. Shvatila sam da promjenama načina i metoda mogu mnogo bolje da motivišem učenike i tako ostvarim svoj željeni cilj. Shvatila sam da kretivniji pristup nastavi daje bolje rezultate i da je tako organizovana nastava mnogo zabavnija i zanimljivija kako učenicima, tako i meni.
