Zovem se Azra Seferović. Radim u Osnovnoj školi „Suljo Čilić“ u Jablanici kao profesorica razredne nastave. Ove školske godine vodim drugi razred. Tokom prvog polugodišta u našem odjeljenju često su se pojavljivale nesuglasice među djecom, obično tipa – gurao me, rugao mi se – posebno za vrijeme odmora i pri samom dolasku, prilikom redanja. Sa djecom sam svakodnevno razgovarala, ponavljali smo i objašnjavali ranije dogovorena pravila ponašanja. Sve pritužbe od strane učenika bilježila sam u svoju svesku. Povremeno sam pozivala roditelje pojedinih učenika i razgovarala sa njima. Roditelji su imali poteškoću, jer nekada nisu znali na koji način mogu pomoći djetetu iako su bili svjesni njihovog ponašanja. Kako se ponašanje učenika nije znatno mijenjalo, odlučila sam se ozbiljnije baviti ovom poteškoćom kako bi se odnosi među djecom poboljšali.
U sklopu projekta Nastavničko vodstvo, uz pomoć voditeljice i kolegica projekta uradila sam akcijski plan. Krenula sam sa iščitavanjem literature i osmislila aktivnosti za djecu i roditelje kako bi promijenili socio-emocionalnu klimu u razredu, kako takvo ponašanje ne bi preraslo u nasilno. U razgovoru sa djecom dogovorili smo način praćenja ponašanja učenika pomoću tabele „crna tačka“ sa imenima učenika, gdje bi učenici kada prekrše dogovorena pravila sebi upisivali crnu tačku za taj dan. Tabela je bila postavljena na zidu, prvu sedmicu eksperimentalno, kako bi utvrdili broj crnih tačaka nakon kojeg će roditelji biti pozvani. Nakon prve sedmice eksperimenta, dogovoreno je da za upisane tri crne tačke u toku sedmice pozivamo roditelje. Nakon mjesec dana kriterijum za poziv roditelja u vezi sa ponašanjem učenika je upisane dvije crne tačke u jednoj sedmici.
Radionice sa učenicima
U međuvremenu, sa učenicima sam radila nekoliko radionica. Prva je bila: „Prepoznavanje nasilnih oblika ponašanja – Dobre i loše tajne“. Cilj radionice je da učenici razlikuju dobre i loše tajne, da znaju kome se obratiti ukoliko imaju lošu tajnu i da razumiju važnost povjerenja. Slijedećoj radionici: „Kako bi se osjećao/la...?“ cilj je razvijanje empatije kod djece, razvijanje osjetljivosti za posljedice ismijavanja i drugih neprihvatljivih oblika ponašanja i izgrađivanje rječnika za izražavanje osjećanja. Razvoj samokontrole i razvijanje sposobnosti da slušaju poučavala sam kroz radionicu: „Kako treba razgovarati“. Sve naučeno na radionicama dosljedno smo primjenjivali u ponašanju do kraja drugog razreda.
Radionice za roditelje
Sa roditeljima sam uradila radionicu „Odgojni stilovi roditelja“, gdje su roditelji upoznati sa dogovorenim pravilima u razredu, provedenim i planiranim aktivnostima u razredu, kao i sa odgojnim stilovima roditelja i njihovim posljedicama na dijete. Analizom evaluacijskih listova sa radionice za roditelje, došla sam do zaključka da je većina roditelja zadovoljno svojim odgojnim stilom, ali da uvijek može i bolje. Većina roditelja izrazila je interes za slijedeću radionicu na temu: “Samokontrola kod djece“. Cilj radionice „Samokontrola kod djece“ je da roditelji shvate kako postavljanje jasnih odrednica djeci omogućava da djeca jasnije vide posljedice neprimjerenog ponašanja. Analizom evaluacijskih listova utvrđeno je da su roditelji zadovoljni radionicom, da su ohrabreni u pogledu dosljednosti i upornosti u zahtjevima prema djeci. Pozitivno je i to što su roditelji u toku radionice međusobno otvorenije komunicirali.
Rezultati
Nakon niza poduzetih aktivnosti u vidu radionica sa roditeljima i sa djecom vezanih za poteškoće u odnosima među djecom u razredu, a na osnovu tabela „crna tačka“, dječijih izjava, analize evaluacijskih listova sa radionica za roditelje i izjava roditelja može se zaključiti:
- da su odnosi među djecom sve bolji,da učenici bolje razumiju važnost poštovanja i uvažavanja drugih, što pokazuje i posljednja tabela koja nema ni jednu crnu tačku;
- da razvijaju samokontrolu i uviđaju njen značaj u svakodnevnom životu;
- na osnovu analize evaluacijskih listova može se utvrditi kako su roditelji zadovoljni rezultatima i zainteresovani za dalji rad.
U sklopu posljednje radionice sa djecom, učenici su uspoređivali svoje ponašanje u razredu prije pomenutih aktivnosti i sada. Izjavili su da se mnogo bolje osjećaju sada i da više uvažavaju jedni druge.
Kroz ovaj razvojni projekat osnažila sam vještine vođenja razreda pomoću novih strategija. Izazov mi je bio osmišljavanje i realizacija radionica kao i dokumentovanje cijelog ovog procesa.
